ŠIBENSKA PREZIMENA PO STOLJEĆIMA (dvostruko prošireni popis s dopunama u odnosu na popis iz „Šibenskog prezimenika“ iz 2019.)

13. STOLJEĆE: Dragojević, Grubišić (kao starosjedioci stanuju kasnije, i u 15. i u 16. stoljeću, u Docu, Crnici, Mandalini, pa čak i u Gradu, a kao došljaci, Morlaci, nakon kuge iz 1649. pojavljuju se i u Varošu i na Plišcu)

14. STOLJEĆE: Bogdan, Dišmanić, Divnić, Dminišić, Dminojević, Dobrogostić, Dobronić, Dobrošić, Draganić, Dragulić, Hvalimerić, Jurišić, Mihatić, Mihanić, Mihić, Mildružić, Petković, Radojević, Radunić, Roković, Tavelić (prezime nestaje iz šibenskih matica 1684.), Tomašević, Vulkojević, Vulković

15. STOLJEĆE: Baljkas (od 1495. kao Baljković u Crnici), Čulinović, Dragoslavić, Đovanković, Fakčević (danas Fakac, s kraja 15. stoljeća),  Fiorentinović, Garbašić, Harasović (iz Pokrovnika, danas Aras), Hromić, Ivčević, Ivković, Jakovljević (prema Krsti Stošiću, na Srimi je 1449. zapisan Martin Jakovljević, čiji potomci nakon prvih provala Osmanlija sele u Šibenik; drugi najranije zapisani Jakovljević, Bartol, živio je potkraj 15. stoljeća u Mandalini), Junaković, Jurinić, Jurislavljić, Kamenarić, Kerčmar, Kuže ili Kožinović (danas Kužina, od sveca Kuzme, prvi su imali kuće Sotto Montagna, koju su adresu na kraju današnje Ulice Jurja Dalmatinca moji prijatelji Kužine zvali Muntanja, a još je tamo ta kuća, ispod tvrđave svetog Mihovila), Laganović, Livaković, Lojarić, Lučić, Ljubić (do kuge je to prezime plemića iz Šibenika, a poslije 1649. doseljenih Morlaka iz Plastova i Goriša u Dolac), Mikojčić, Pečarić, Pelegrini (od 1497. stanuje uz Cisternu magnu – Četiri bunara), Pisan, Pribislavljić, Sitarić, Slipčić, Stojslavljić, Šarić (prvi put zapisani 1510. kao doseljeni Morlaci iz Slivna; u idućem valu doseljavanja stižu početkom 18. stoljeća u šibenski Varoš, gdje jedan od Šarića, Vinko-Zele,  stanuje i u 2023.),  Šižgorić (od šiška, a i od šišati), Šoštarić, Torinović, Trubarić, Vrančić, Vukoslavljić, Zenić, Zlatarić

16. STOLJEĆE: Baica (od 1544. u Gradu, gdje ih ima i u 2023.), Barin (od 1581. u Gradu),  Berojević (od 1514., kasnije Berović), Bianchi, Biloslavić, Bogdanović (od 1544., Morlaci iz Crnice), Bosnić, Bujas (prvi je zapisan Juraj Bujasović sa Zlarina, koji u zakup uzima kuću u dolačkom Zagrađu), Carara (doselili 1522. iz Padove), Čala, Danilović (kasnije se zovu Belamarić), Delfin, Dišmanić, Dorvić (kasnije Dorbić, od 1523. u Docu, ribar), Durmanović, Fantulin, Ferro, Friganović, Gladimirović, Gojanović (solari; doseljavaju u Šibenik iz Zablaća), Grguričin (dolaze sa Žirja, potkraj 16. stoljeća), Grimani, Guloznić, Halaburić (danas su to Labure, bilo ih je i harambaša, prvi je zapisan 1534. u Crnici), Ivanić, Ivanović, Ivas (Jivas i Ivasović, iz 1588. u Gradu), Julović (Jivulović, 1519. u Varošu), Jurić, Kitarović (u 17. stoljeću je zapisan i Frane Milivojević rečeni Kitara iz Kamerina, današnje Ulice Jurja Dalmatinca, gdje su Kitarovići imali kuću i na kraju 20. stoljeća!), Kovačević (danas Kovač), Ljubković (1518. u Docu), Maričić, Matiazzi (od 1569., liječnici i gradski kancelari; prvi su vlasnici kuće u današnjoj Ulici Jurja Dalmatinca, od 1689., u kojoj danas svoje prebivalište ima autor ove knjige; prvi vlasnik moje kuće zvao se Gašpar Matiazzo!), Mijagostović (iz Nevesta, u Varošu od 1523., a u Kamerinu – današnjoj Ulici Jurja Dalmatinca – od 1687.), Mistura (iz Venecije), Modun, Montana, Morlaković, Natalis (kasnije Nalis), Nogulović,  Orsini (potomak Jurja Dalmatinca, kao Jakov Ursino od 1532., a kao Jakov Orsino od 1625., stanuju u Kamerinu, današnjoj Ulici Jurja Dalmatinca), Paić, Pavinović, Pavlinović, Paulović, Perić, Petrinović, Petrović, Radetić, Škugor (kao Škugorović su od 1524. u Gradu, pa neki od 1537. u Varošu i neki od 1696. na Gorici), Tarcanović, Tolimerić, Vladimirović, Vlahović, Vučić, Vučmirović, Zavorović, Zjačić (zapisani 1520. u šibenskom Varošu), Zlatović (iz Vrpolja 1531. doselili u Varoš i na  Goricu), Živković (1523. u Docu)

17. STOLJEĆE: Babačić (iz Nevesta, zapisan u Docu 1685. kao Morlak), Baraković (Morlak iz Ružića, zapisan 1667. u Mandalini), Bastić, Bedrica (od 1684.), Belamarić (prezime nastaloj od loze Danilovića iz 16. stoljeća), Bilušić (Morlak iz Doca, porijeklom iz Vukšića), Blaćanin (danas Blaće, za Kandijskog rata iz Vrpolja došao u Šibenik, u Varoš, 1652.), Blažević (od 1684.), Brajković (prezime zapisano i u Varošu i u Mandalini 1653., doselili iz Umljanovića),  Cipitelo (1684. u Docu),  Crnogaća (potječu od Reljanovića, zapisanih 1672. s nadimkom Crnogaća), Cvitanović, Čelarević, (danas Čelar), Dadić (zapisan u Mandalini, 1644., stigli iz Ružića), Dominis, Dunkić, Dulibić (u Docu i Crnici, iz Bogatića), Erceg, Ercegović, Festić (kasnije Vestić, pa Veštić; 1653. iz Ružića doselili u Mandalinu), Fondra, Fosco, Galbiani, Giuliani (1679. u šibenskom Gradu zapisan Toma, liječnik), Girardi, Grandeš (zapisani 1650. u Mandalini), Gulinović (kasnije Gulin), Hreljanović (iz 1650., na Gorici, kasnije Relja), Jelić (od 1620.), Juras (Jurasović i Jurasov, 1631. u Crnici i u Gradu), Jurišić (1650. zapisani u Crnici kao doseljeni Morlaci), Jurković (od 1658. u Mandalini), Karađole (nastali su od Ercega, koji su tim prezimenom zapisani 1688. jer su došli iz Hercegovine; prvi sin od Ercega, koji je rođen u Šibeniku, upisan je kao Joseph Erceg, a njegov sin s prezimenom Carasole, prema nadimku Crni Jole; g. 1730. na Škopincu živi prvih petoro Karađolića u jednoj obitelji), Klarendić (zapisan u Mandalini 1651. kao doseljeni Morlak, harambaša), Koštanović (danas Koštan, Morlak iz Promine, iz Bogatića, zapisan 1606. u Varošu), Krnčević (od 1651. u Docu, Morlaci), Kundić (od 1652., Morlaci u Kvartiru, tamo su im potomci stanovali do kraja 20. stoljeća), Labor (Morlak iz Goriša, zapisan u Varošu, u Šibeniku, 1669.), Lambaša, Lasinović (od 1648., Morlaci iz Lađevaca), Martinovići, Marotti (advokat, 1672.), Miljković, Mišurić (od 1654., Morlaci, doseljeni u Mandalinu; kasnije su Mišure), Omelić (prezime harambaša, koji su 1647. prešli s osmanlijskog na mletačko područje, Morlaci), Piližotić (Morlak, dolazi u Varoš nakon Kandijskog rata), Polić (od 1680.), Računica (od 1654. u Docu), Radić, Rora (od 1684.), Rupić (Morlak, 1680. u Varošu, u Šibeniku), Sekulić, Soppe (danas Šupe), Šestan (od 1650. je prvi put zapisano to prezime, koje je nastalo od nadimka Ivana Gojanovića iz 1583., koji je stanovao kraj crkve svetog Križa u Docu), Škarica (od jedne loze Julovića iz 1663.), Šupuk (1649. došli iz Kanjana ili Radonića u šibenski Varoš, zapisani kao Morlaci),  Tambača (u Docu od 1672.), Tare (od 1691. u Mandalini), Tintić (1630. je to bio Stjepan Miljahnić rečeni Tinte, a od 1674. su zapisani prvi Tintići u Docu), Uroda (prvi zapisan 1581., od nadimka za Bikića iz Zatona), Varnica (od 1691. u Mandalini), Veleglavac (iz Velike Glave kraj Skradina), Verčić (danac Vrčić), Verljević (danas Vrljević), Vidović (od 1653. Morlaci u Docu, pa poslije u Gradu i Varošu), Vudrag (Vudragović, Morlak iz Čulišića doselio u šibenski Dolac, 1656., pa 1693. Marko Vudragović reč. Šare i 1699. Antun Vudragović, rečeni Šerdija, doselili u Crnicu; poslije nastaje i prezime Ševerdija, kasnije iz Zatona), Vučenović (došli 1672. iz Vrpolja u Varoš), Vukšić (na Gorici od kraja 17. stoljeća), Vuletić (zapisani 1657. kao Morlaci u Crnici), Žonjić (prezime Morlaka koji su doselili u Crnicu; u 19. stoljeću prezime zapisano kao Žonja), Županović (od 1683., Petar Županović iz Rogoznice, u Docu)

18. STOLJEĆE: Baranović (prvi zapisi tog prezimena su s početka 18. stoljeća, ali potječu od Vukomila Hrvatinića iz Crnice, zapisanog još 1498; godine 1621.  Bartol Vukmilić ima kuću kod Vanjskih vrata, gdje potomci Baranovića kuću imaju i u 2023. godini!; kasnije od imena Baran i nadimka Baranov nastaje prezime Baranović), Brkić,  Bumber, Draganić-Vrančić, Fontana, Guberina (Pribilovići su nosili nadimak Guberina, ali su neki Guberine doselili i iz Crne Gore; u Docu su od 1687.), Ilijaš (od Bogdana), Iljadica, Jakšić, Klarić, Makale, Matković, Nikolić, Omčigus, Panjkota, Periša, Petrović, Popović, Stošić, Subro (najprije su zapisani kao Sufro), Rossini, Roša, Šare, Vulinović, Zaninov (u Crnici je 1703. zapisan Zaninov iz Hvara; već  od 1704. prezime je Zaninović), Zorić

19. STOLJEĆE: Batinica (od nadimka za jednu granu Ercega; rođaci i susjedi – s oborima, pašnjacima i poljima - s Karađolićima), Bučić, Bukić (od Pletikosa) – početkom stoljeća doseljavaju iz Lozovca,  Čičmir, Deljac, Dumić, Fulgosi, Jadronja, Kinkela, Kolombo, Krnić (od Koštana), Kronja, Marenzi, Marini, Massoleni, Matavulj, Matulović, Menđušić, Mikulandra (od Junakovića), Ninić (od Jakšića), Pasini, Peršen, Pletikosa, Polić, Rora, Skroza, Soldin, Tomasseo, Trlaja, Žonja.

 

 

ŠIBENSKI PREZIMENIK – Novi blog s izvodima iz tek napisana VELIKOG PREZIMENIKA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE za 2024. godinu

 

Od 15. prosinca 2023. otvorio sam još jedan blog: sibenskiprezimenik@blogspot.com, na kojem ću objavljivati izvatke iz završne, devete knjige o šibenskom identitetu. Nakon Velikog rječnika šibenskih riči – prvi dija, iz 2006., Velikog rječnika šibenskih riči – šekondi dija, iz 2007., Šibenskog teštamenta iz 2009., Šibenske filozofije iz 2009., Šibenske likaruše iz 2012., Europskog Šibenika iz 2016., Velikog rječnika šibenskih riči – ultima verzija, iz 2018. i Šibenskog prezimenika iz 2019. godine, za tiskanje u 2024. sam dovršio Veliki prezimenik Šibensko-kninske županije.

U toj su onomastičkoj i demografskoj studiji prikazana sva prezimena na prostoru Šibensko-kninske županije, s pripadajućim im povijesnim korijenima i sociološkim okolnostima, te migracijskim i populacijskim trendovima, od prvih prezimena iz 13. stoljeća do najnovije njihove slike, izvedene iz popisa stanovništva u 2021. i najnovijih demografskih studija iz 2023.

Tako će većina sadržaja iz spomenutih devet knjiga čitateljicama i čitateljima biti dostupna i na internetu, kroz blogove: Šibenski brevijar, Šibenski brevijar 2, Knjižara Jakovljević Šibenik i Šibenski prezimenik – besplatno. Ti isti sadržaji najširoj će publici – potencijalnim pratiteljima i prijateljima - sa svih sedam kontinenata biti dostupni i na Facebooku, i na X-u (nekadašnjem Twitteru).

 

 

Nacionalni sastav stanovništva u Šibensko-kninskoj županiji za popisa iz 2021.

 

Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Šibensko-kninskoj županiji je u 2021. bio 96.381 stanovnik, od kojih su njih 88,6 posto bili Hrvati, a zatim 392 Albanaca, 13 Austrijanaca, 213 Bošnjaka, 54 Crnogorca, 39 Čeha, 58 Mađara, 68 Makedonaca, 94 Nijemca, 23 Poljaka, 12 Roma, 15 Rumunja, 35 Rusa, 38 Slovaka, 118 Slovenaca, 8064 Srba (8,34 posto), 43 Talijana, 7 Turaka, 30 Ukrajinaca i 4 Židova.

U Šibeniku (gradu i njegovu širem području) je 2021. bilo 42.599 osoba, od kojih su 94,19 posto bili Hrvati, a 2,45 posto Srbi, te ostali. Unatoč djelomičnom povratku iseljenih (ali pretežno starijih) Srba, osobito u razdoblju od 2001. do 2011. godine, pražnjenje naselja gdje su u relativnoj ili apsolutnoj većini bili Srbi se nastavilo (zbog niskog nataliteta i preseljavanja ili iseljavanja najvitalnijih skupina stanovništva). U konačnici, za popisa iz 2011., kad se zbroje pripadnici svih nacionalnih manjina u županiji (i Srba, i Bošnjaka, i Albanaca, i Roma), njihov je zajednički udjel bio 11,7 posto.

Dugoročna posljedica ratnih žrtava, prisilnih i opcionalnih iseljavanja te ratnih i tranzicijskih ekonomskih šteta u širem šibenskom zaleđu, sve do Drniša i Knina, značajne su promjene i u prezimenskoj strukturi, u sklopu koje je – i iz popisa iz 2001., i iz popisa iz 2011. – u popisu iz 2021. očito i nestajanje poduljeg niza tradicionalnih i hrvatskih i srpskih prezimena u šibenskom zaleđu, a osobito na kninskom području.

 

Utjecaj migracija i demografskih promjena na prezimenski sastav u Šibensko-kninskoj županiji od 1991. do 2021. godine

 

          Davnih 1960-ih glavna prezimena u Muzičkoj školi u Šibeniku bila su (šta muško, šta žensko) Kužina, Iljadica, Cvitanović i  Kapeli, a uz njih i Batinović, Arbanas, Mazalin ili Jakovljević, i sve je to skladno sviralo kao u raju

Najveće demografske promjene u cjelokupnom razdoblju unazad 300 godina (još veće i dugoročnije bile su samo nakon strašne kuge u Šibeniku iz 1649.) na prostoru Šibensko-kninske županije dogodile su se za vrijeme Domovinskog rata, od 1991. do 1995., te najintenzivnije na njegovu kraju, pa time i u cjelokupnom razdoblju između popisa stanovništva u 1991. i u 2021. Ne samo da se značajno smanjio ukupan broj stanovnika (dijelom zbog ratnih stradanja i na hrvatskoj, i na srpskoj strani, a pretežno na račun ratnih, prisilnih i mirnodopskih, ekonomskih migracija), nego je došlo i do značajnih promjena u nacionalnom i konfesionalnom, pa čak i u starosnom i obrazovnom sastavu, s dugoročnim posljedicama i na prezimenski sastav u županiji.

Za Domovinskog rata, od ljeta 1991., najprije su iz svojih prebivališta, iz okupiranog dijela Šibensko-kninske županije, pod prisilom iseljavali pretežno Hrvati, ali i neki Srbi koji se nisu slagali s velikosrpskom politikom. Tada je u progonstvu bila većina stanovnika iz ondašnje općine Drniš, kao i velika većina Hrvata iz općine Knin. Većina je preselila u Šibenik i u ostale slobodne dijelove dalmatinskog priobalja, a manji broj ih je privremeno ili trajno otišao i u inozemstvo. Od sredine 1992., s razbuktavanjem rata u Bosni i Hercegovini, dio izbjeglica, uglavnom Hrvata i Bošnjaka, dolazi iz BiH i na šire šibensko područje. U jeku vojno-redarstvene, oslobodilačke akcije „Oluja“, početkom kolovoza 1995. znatan dio Srba iseljava iz Šibensko-kninske županije i iz Hrvatske, uglavnom prema širem banjalučkom području i prema Beogradu, odakle ih raseljavaju u svim smjerovima, neke i do sjevera Kosova. Njih više stotina (uglavnom mlađih, pokretljivijih i obrazovanijih) tada iseljava u srednju Europu, a dio čak u SAD, Kanadu i Australiju. Istodobno, za tamošnje predratne krize na Kosovu, poslije 1995. iz Janjeva u Kistanje stiže brojnija skupina, koji se izjašnjavaju Hrvatima i katolicima.

Kao i u većem dijelu Republike Hrvatske, koji za vrijeme Domovinskog rata nije bio okupiran, ni nacionalni niti konfesionalni sastav nisu doživjeli značajnije promjene u Šibeniku, Vodicama, Primoštenu i u ostalim u ratu slobodnim područjima u županiji, ali su zato i nacionalni i konfesionalni sastavi, na područjima koja su bila zahvaćena okupacijom i ratom, bile radikalne. Istodobno su radikalne bile i promjene u ukupnom broju stanovnika u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 2021., tijekom kojeg se taj broj smanjio sa 4.800.000 na 3.871.833, ili za 928.167, što ih je gotovo 20 posto manje. U Šibensko-kninskoj-županiji je taj pad ukupnog broja stanovnika bio gotovo dvostruko veći nego na razini cijele zemlje: sa 152.477 u 1991. na 96.381 u 2021. godini, ili za 56.096 stanovnika, što ih je čak 37 posto manje nego prijelomne 1991. godine!

 

Broj stanovnika na prostoru današnje Šibensko-kninske županije od 1857. do 2021. godine

GODINA	BROJ STANOVNIKA
1857.	85.163
1900.	118.310
1910.	130.215
1931.	147.166
1948.	148.360
1961.	164.757
1971.	161.199
1981.	152.128
1991.	152.477
2001.	112.891
2011.	109.375
2021.	96.381

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2023.

KOMENTAR: Od 1857. do 1961. broj stanovnika u Šibensko-kninskoj županiji se gotovo – udvostručio! Bilo je to razdoblje tijekom kojih su se događale razorne posljedice dvaju svjetskih ratova, ali i razdoblje dotad u povijesti nezabilježenih i neusporedivih tehnoloških promjena, u kojima je Šibenik – pri kraju 19. stoljeća – bio europski lider (prva elektrana na izmjeničnu struju u svijetu, s posljedičnom industrijalizacijom, lukom, željeznicom, vodovodom, urbanim razvojem itd.). Od 1961. do 2021. broj stanovnika se u Šibensko-kninskoj županiji gotovo – prepolovio! Bilo je to razdoblje unutar kojeg su se dogodile razorne posljedice srbijanske agresije na Hrvatsku, ali i razdoblje dotad u povijesti nezabilježenih i neusporedivih društveno-ekonomskih promjena (najprije, od 1945., prijelaz sa privatnog na državno, pa na društveno vlasništvo, a od 1991. prijelaz sa društvenog na državno, javno i privatno vlasništvo, sa socijalističke na kapitalističku ekonomiju, s planiranja na otvoreno tržište, te prijelaz iz članstva u SFRJ na članstvo u Europskoj uniji, pa u konačnici prijelaz s domaćeg na pretežno strano vlasništvo i uvoznu robu i usluge). Sve te radikalne promjene od 1961. do 2021. pratio je i novi tehnološki razvoj (s digitalizacijom svega postojećeg i internetom, pa odnedavno i s umjetnom inteligencijom), i pad nataliteta, i trend sve masovnije seobe sa sela u gradove, i iz kontinentalnog zaleđa u priobalje. Naposljetku, s hrvatskim ulaskom u Europsku uniju, od 2013. traje i sve intenzivnije iseljavanje iz Šibensko-kninske županije prema Zagrebu, ali i prema Austriji, Njemačkoj, čak i - teško objašnjivog - prema Irskoj. Nezadrživom jačanju svih tih demografski negativnih trendova pogoduje nesputano pretvaranje pašnjaka u građevinske terene, na temelju kojih, kroz prodajne transakcije, dio još domicilnog stanovništva stječe visoke jednokratne prihode i mogućnosti za bolji život bez teškog rada i obrazovanja, ili za seobu u veća središta širom Hrvatske i srednje Europe.  

 

 

Deset najbrojnijih prezimena u Šibensko-kninskoj županiji u 2021. godini

 

       Najstarija šibenska prezimena su u najintenzivnijem osipanju još od sredine 20. stoljeća. Na slici su Dunkići, Zorići, Bujasi, Jakovljevići, Arasi...slikani za jednog sprovoda, dok su sprovodi u Šibeniku još išli kroz grad.

Živković 648 (Drniš 129, Knin 35, Šibenik 364, Tisno 12, Vodice 11, Rogoznica 97)

Škugor 473 (Šibenik 456, Vodice 17)

Matić 456 (Drniš 104, Kistanje 36, Knin 43, Ružić 21, Skradin 102, Šibenik 127, Vodice 23)

Jurić 425 (Knin 52, Primošten 66, Skradin 92, Šibenik 199, Vodice 16, Bilice 13)

Lovrić 411 (Drniš 78, Knin 20, Skradin 13, Šibenik 140, Vodice 31, Rogoznica 89, Murter 24, Bilice 12)

Knežević 395 (Civljane 10, Drniš 28, Ervenik 19, Knin 51, Promina 14, Biskupija 25, Šibenik 234, Vodice 14)

Barišić 391 (Civljane 20, Drniš 120, Knin 48, Promina 18, Skradin 16, Šibenik 134, Vodice 35)

Radić 382 (Ervenik 45, Knin 54, Primošten 16, Šibenik 58, Vodice 11, Rogoznica 186, Bilice 12)

Slavica 382 (Šibenik 205, Bilice 177)

Mikulandra 365 (Bilice 199, Šibenik 166)

Izvor: Državni zavod za statistiku 2023.

 

KOMENTAR 10 NAJBROJNIJIH PREZIMENA U 2021.: Svih prvih deset prezimena, kao i većina ostalih, smanjili su svoj broj u odnosu na njihovu brojnost za popisa stanovništva iz 2011. , kao i u odnosu na sve popise do 1991. Relativno je to njihovo smanjenje izraženije u kontinentalnom dijelu Šibensko-kninske županije, a manje izraženo u Šibeniku i priobalnom pojasu. Tako se u razdoblju od 2011. do 2021. broj osoba s liderskim prezimenom Živković smanjio sa 735 na 648 (najviše u Šibeniku, Rogoznici i u Drnišu), a broj osoba s prezimenom Škugor sa 526 na 473 (podjednako izraženo u Šibeniku i u Dubravi), te broj osoba s prezimenom Matić sa 556 na 473 (najizraženije u Drnišu, Kninu i Skradinu). Najveći pad u tom desetljeću ima prezime Knežević, kojem se broj nositelja smanjio sa 510 na 395 (najviše u Šibeniku, za 61 osobu, i u Kninu za njih 35). Uz opći pad stope nataliteta, na smanjivanje broja osoba, koje nose deset najbrojnijih prezimena u županiji, utjecalo je i novo preseljavanje u Zagreb i Split, te - nakon hrvatskog ulaska u Europsku uniju - u Njemačku i Austriju.

METODOLOŠKA NAPOMENA: Sva su prezimena prikazana prema širim područjima 5 gradova i 15 općina u Šibensko-kninskoj županiji, pa je tako, na primjer, prezime Škugor iskazano samo kao šibensko, zato što i Dubrava pripada širem šibenskom području.