Utjecaj migracija i demografskih promjena na prezimenski sastav u Šibensko-kninskoj županiji od 1991. do 2021. godine

 

          Davnih 1960-ih glavna prezimena u Muzičkoj školi u Šibeniku bila su (šta muško, šta žensko) Kužina, Iljadica, Cvitanović i  Kapeli, a uz njih i Batinović, Arbanas, Mazalin ili Jakovljević, i sve je to skladno sviralo kao u raju

Najveće demografske promjene u cjelokupnom razdoblju unazad 300 godina (još veće i dugoročnije bile su samo nakon strašne kuge u Šibeniku iz 1649.) na prostoru Šibensko-kninske županije dogodile su se za vrijeme Domovinskog rata, od 1991. do 1995., te najintenzivnije na njegovu kraju, pa time i u cjelokupnom razdoblju između popisa stanovništva u 1991. i u 2021. Ne samo da se značajno smanjio ukupan broj stanovnika (dijelom zbog ratnih stradanja i na hrvatskoj, i na srpskoj strani, a pretežno na račun ratnih, prisilnih i mirnodopskih, ekonomskih migracija), nego je došlo i do značajnih promjena u nacionalnom i konfesionalnom, pa čak i u starosnom i obrazovnom sastavu, s dugoročnim posljedicama i na prezimenski sastav u županiji.

Za Domovinskog rata, od ljeta 1991., najprije su iz svojih prebivališta, iz okupiranog dijela Šibensko-kninske županije, pod prisilom iseljavali pretežno Hrvati, ali i neki Srbi koji se nisu slagali s velikosrpskom politikom. Tada je u progonstvu bila većina stanovnika iz ondašnje općine Drniš, kao i velika većina Hrvata iz općine Knin. Većina je preselila u Šibenik i u ostale slobodne dijelove dalmatinskog priobalja, a manji broj ih je privremeno ili trajno otišao i u inozemstvo. Od sredine 1992., s razbuktavanjem rata u Bosni i Hercegovini, dio izbjeglica, uglavnom Hrvata i Bošnjaka, dolazi iz BiH i na šire šibensko područje. U jeku vojno-redarstvene, oslobodilačke akcije „Oluja“, početkom kolovoza 1995. znatan dio Srba iseljava iz Šibensko-kninske županije i iz Hrvatske, uglavnom prema širem banjalučkom području i prema Beogradu, odakle ih raseljavaju u svim smjerovima, neke i do sjevera Kosova. Njih više stotina (uglavnom mlađih, pokretljivijih i obrazovanijih) tada iseljava u srednju Europu, a dio čak u SAD, Kanadu i Australiju. Istodobno, za tamošnje predratne krize na Kosovu, poslije 1995. iz Janjeva u Kistanje stiže brojnija skupina, koji se izjašnjavaju Hrvatima i katolicima.

Kao i u većem dijelu Republike Hrvatske, koji za vrijeme Domovinskog rata nije bio okupiran, ni nacionalni niti konfesionalni sastav nisu doživjeli značajnije promjene u Šibeniku, Vodicama, Primoštenu i u ostalim u ratu slobodnim područjima u županiji, ali su zato i nacionalni i konfesionalni sastavi, na područjima koja su bila zahvaćena okupacijom i ratom, bile radikalne. Istodobno su radikalne bile i promjene u ukupnom broju stanovnika u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 2021., tijekom kojeg se taj broj smanjio sa 4.800.000 na 3.871.833, ili za 928.167, što ih je gotovo 20 posto manje. U Šibensko-kninskoj-županiji je taj pad ukupnog broja stanovnika bio gotovo dvostruko veći nego na razini cijele zemlje: sa 152.477 u 1991. na 96.381 u 2021. godini, ili za 56.096 stanovnika, što ih je čak 37 posto manje nego prijelomne 1991. godine!

 

Broj stanovnika na prostoru današnje Šibensko-kninske županije od 1857. do 2021. godine

GODINA	BROJ STANOVNIKA
1857.	85.163
1900.	118.310
1910.	130.215
1931.	147.166
1948.	148.360
1961.	164.757
1971.	161.199
1981.	152.128
1991.	152.477
2001.	112.891
2011.	109.375
2021.	96.381

Izvor: Državni zavod za statistiku, 2023.

KOMENTAR: Od 1857. do 1961. broj stanovnika u Šibensko-kninskoj županiji se gotovo – udvostručio! Bilo je to razdoblje tijekom kojih su se događale razorne posljedice dvaju svjetskih ratova, ali i razdoblje dotad u povijesti nezabilježenih i neusporedivih tehnoloških promjena, u kojima je Šibenik – pri kraju 19. stoljeća – bio europski lider (prva elektrana na izmjeničnu struju u svijetu, s posljedičnom industrijalizacijom, lukom, željeznicom, vodovodom, urbanim razvojem itd.). Od 1961. do 2021. broj stanovnika se u Šibensko-kninskoj županiji gotovo – prepolovio! Bilo je to razdoblje unutar kojeg su se dogodile razorne posljedice srbijanske agresije na Hrvatsku, ali i razdoblje dotad u povijesti nezabilježenih i neusporedivih društveno-ekonomskih promjena (najprije, od 1945., prijelaz sa privatnog na državno, pa na društveno vlasništvo, a od 1991. prijelaz sa društvenog na državno, javno i privatno vlasništvo, sa socijalističke na kapitalističku ekonomiju, s planiranja na otvoreno tržište, te prijelaz iz članstva u SFRJ na članstvo u Europskoj uniji, pa u konačnici prijelaz s domaćeg na pretežno strano vlasništvo i uvoznu robu i usluge). Sve te radikalne promjene od 1961. do 2021. pratio je i novi tehnološki razvoj (s digitalizacijom svega postojećeg i internetom, pa odnedavno i s umjetnom inteligencijom), i pad nataliteta, i trend sve masovnije seobe sa sela u gradove, i iz kontinentalnog zaleđa u priobalje. Naposljetku, s hrvatskim ulaskom u Europsku uniju, od 2013. traje i sve intenzivnije iseljavanje iz Šibensko-kninske županije prema Zagrebu, ali i prema Austriji, Njemačkoj, čak i - teško objašnjivog - prema Irskoj. Nezadrživom jačanju svih tih demografski negativnih trendova pogoduje nesputano pretvaranje pašnjaka u građevinske terene, na temelju kojih, kroz prodajne transakcije, dio još domicilnog stanovništva stječe visoke jednokratne prihode i mogućnosti za bolji život bez teškog rada i obrazovanja, ili za seobu u veća središta širom Hrvatske i srednje Europe.